Najviše državno priznanje – Trinaestojulske nagrade za 2019. godinu juče je na svečanosti u vili „Gorica” predsjednik Skupštine Crne Gore Ivan Brajović uručio laureatima – prof. dr Bobanu Mugoši koji je primio priznanje u ime Instituta za javno zgravlje Crne Gore, hirurgu prof. dr Ranku Lazoviću i istoričaru prof. dr Živku Andrijaševiću.
O nagrađenima je odlučivao žiri u sastavu: Rajko Todorović (predsjednik) Ranko Milović, Mimo Drašković, Jadranka Selhanović, Goran Barović, Marko Camaj i Bećir Vuković, a odluka nije bila jednoglasna.
Jadranka Selhanović je čitajući obrazoženje saopštila da je Institut za javno zgravlje Crne Gore najviše državno priznanje zavrijedio za konkretan doprinos razvoju i afirmaciji Crne Gore na polju očuvanja i unapređenja zdravlja svih njenih građana. Prof. dr Ranko Lazović, redovni profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore je nagradu dobio za uvođenje tri najsavremenije procedure liječenja malignih bolesti trbušnih organa koje predstavljaju posljednji iskorak u abdominalnoj hirurgiji, prvi put izvedenih u Crnoj Gori, a nekih i u regionu. Što se tiče istoričara prof. dr Živka Andrijaševića, koji je dobio nagradu za knjigu „Crnogorska istorija”, Selhanović je kazala da ovo izdanje predstavlja „prvu sveobuhvatnu istoriju Crne Gore od vremena praistorije do obnavljanja crnogorske nezavisnosti 2006. godine”.
Uručujući nagrade ovogodišnjim laureatima Brajović je kazao da „ljudi od napretka znaju da naše vrijeme nije stalo, već neumitno dolazi”. On je rekao da su zaposleni u Insititutu „samopouzdanjem, stručnošću, srčanošću i odgovornošću ponijeli teret epidemije pod kojim su se slomili mnogi razvijeniji i moćniji zdravstveni sistemi u svijetu”. Prof. dr Lazović je od onih za kojeg se može reći da je najistaknutiji među jednakima „sposoban da znanjem, iskustvom i zvanjem donese odluke, ispravne i od opšte važnosti i koristi”.
Andrijašević „nikad nije pravio kompromis sa neistinom, mitovima i mitomanijom”, utvrdio je Brajović, već „u maniru najvećih istoričara iz prošlosti i sadašnjosti govorio nam u lice da smo ono što jesmo, a ne ono što želimo da budemo, da smo potcijenili sebe tamo gdje smo trebali biti ponosni, kao i dali previše važnosti sebi ili drugima”.
– Od budućnosti ne postoji veća nagrada. Budućnost briše sve osim potomstva i nasljeđa. Samo zdrav i napredan čovjek i sa dna i sa vrha vidi isti kolosjek. Kolosjek progresa, na kojem ste i vi – rekao je, između ostalog, Brajović.
U ime dobitnika žiriju i zvanicama, među kojima su bili samo ministri, predsjednik i najviši predstavnici državne administracije, zahvalio je Andrijašević. On je kazao da je Trinaestojulskom nagradom njihovim djelima odato najveće priznanje, a dobitnicima pričinjena čast nagradom – i crnogorskom i državnom i Trinaestojulskom - koja se u oblastima kojima se bave, ne može mjeriti ni sa jednom drugom.
Ove godine, s obrazloženjem da je epidemiološka situacija nepovoljna, novinari nisu pozvani da prate svečano uručenje Trinaestojulske nagrade. S.Ć.

---

UKCG: Kršenje Zakona o državnim nagradama
Povodom uručenja Trinaestojulskih nagrada reagovalo je Udruženje književnika Crne Gore. u saopštenju dostavljenom „Danu”, UKCG podsjeća da „iako je u javnosti već sa više adresa ukazano da je ovogodišnja odluka Žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade klasičan primjer nepoštovanja Zakona o državnim nagradama i Posebnih odredbi Zakona o Trinaestojulskoj nagradi”, ona ipak uručena.

– Danas je predsjednik parlamenta, Ivan Brajović, koji bi i po funkciji koju zauzima morao biti legalista i borac za poštovanje zakona u Crnoj Gori, uz hvalospjeve uručio tri godišnje Trinaestojulske nagrade, a da nijedna nije imala pravno i zakonsko utemeljenje. Uz tirade kako zna da dobitnici nikad nijesu izdali Crnu Goru, Ivan Brajović je, suprotno odredbama Zakona, i ne trepnuvši, uručio dvije Trinaestojulske nagrade za jednu istu oblast, Institutu za javno zdravlje i dr Lazoviću. Pritom ga nije bilo briga što je dvijema nagradama iz jedne iste oblasti, što Zakon o državnim nagradama ne dozvoljava, uskraćeno pravo piscima i slikarima da neko od njih dobije jednu od tri nagrade – navode iz UKCG.

U saopštenju se dodaje da je Brajović „spokojno uručio i treću nagradu, Živku Andrijaševiću, koji u godini, koja se vrednovala, nije postigao nikakve rezultate `od izuzetnog značaja za Crnu Goru`, kako imperativno stoji u Posebnim odredbama”.

Tako je Andrijašević dobio nagradu: za ništa. Očigledno, po ocjeni UKCG, naredbe su stigle odozgo, gdje ne mare za zakone osim kad su u interesu režima.

Brajović je u patetičnom zanosu ukazao laureatima da oni nijesu izdali Crnu Goru, pa neće ni ona njih, a u tu pastoralu se otužno nadovezalo to što je upravo on, kao predsjednik Parlamenta, gdje se zakoni i donose – grubo u praksi pogazio Zakon o državnim nagradama Crne Gore i ključne odredbe Zakona.

Svoj govor Brajović je na kraju začinio sa nekoliko sladunjavih fraza, koje nikako ne mogu ublažiti njegovo ignorisanje najviših zakona ove zemlje.

U svemu ovome bitno je da CANU ćuti, kao i vazda, zagledana u neke plave daljine, daleka od svijeta i vijeka, ali će UKCG uvijek biti uz Crnu Goru i poštovanje njenih zakona, sa kojima se danas izruguju najviši državni organi, funkcioneri i žiriji poput ovog koji se obrukao dodjeljujući ovogodišnje Trinaestojulske nagrade kršeći sve glavne odredbe Zakona o državnim nagradama.

U bespravnoj državi, kakva je Crna Gora danas, za to ih očito niko neće ni opomenuti, akamoli sankcionisati zbog grubog ismijavanja zakonskih normi, a time i zbog ismijavanja značaja najviše državne nagrade kakva je Trinaestojulska. A preko nje je ovog puta derogirano sve ono uzvišeno što ta nagrada u svom biću nosi danas i u svakom vremenu.

Povodom ovogodišnje Trinaestojulske nagrade, prvo se obrukao Žiri, a sad mu se pridružio i predsjednik Crnogorskog parlamenta, mjesta u kojem se i donose zakoni, da bi ih zatim Ivan Brajović pravio smiješnim i omalovažavao u neposrednoj praksi.